Šta je prostata?
Prostata je muška spolna žlijezda.
Uobičajena veličina prostate je
veličine kestena.
Smještena je ispod mokraćnoga mjehura i ispred
rektuma.
Obzirom da je prostata u blizini rektuma, može se palpirati tokom digitorektalnoga pregleda (dio uobičajenoga fizikalnog pregleda gdje ljekar uvodi prst presvučen rukavicom s lubrikantom u rektum).
Prostata stvara i skladišti tekućinu koja je sastavni dio sjemene tekućine. Ova tečnost izlučuje se iz penisa tijekom ejakulacije. Prostata dobiva signal za ovaj proces putem muškoga spolnog hormona tj. testosterona koji utiče na rast prostate i karcinoma prostate.
Nervi koji su bitni za erekciju, prolaze vrlo blizu prostate. Prostata kompletno okružuje mokraćnu cijev tj. uretru koja provodi urin iz mokraćnoga mjehura do penisa.
Ukoliko se prostata uveća ona blokira protok urina iz mokraćnoga mjehura dovodeći do poteškoća prilikom mokrenja.
Šta je karcinom prostate?
Karcinom prostate nastaje kada ćelije prostate počinju rasti bez kontrole sa mogućnošću nastavka njihova rasta izvan prostate proširujući se po cijelome organizmu.
Karcinom prostate sporo je rastući karcinom koji najčešće ne napreduje izvan prostate u vrijeme dijagnoze. Međutim, karcinom prostate ponekad raste brzo i širi se u okolne limfne čvorove. Limfni čvorovi su mali dijelovi tkiva veličine zrna graška koja filtriraju i čiste limfu, bistru otpadnu tečnost.
Ukoliko se karcinom prostate nalazi u limfnim čvorovima u vrijeme dijagnoze, velika je vjerojatnoća da se nalazi u drugim dijelovima organizma. Ukoliko se ćelije prostate deponiraju u kostima, kažemo da je karcinom prostate metastazirao u kosti. Ovo se najčešće dešava ako se radi o karcinomu prostate koji nije sporo rastući nego brzo rastući i agresivniji u svom ponašanju.
Iako je mnogim muškarcima dijagnosticiran karcinom prostate, većina ih ne umire od karcinoma prostate, već sa karcinomom.
Faktori rizika
koji dovode do karcinoma prostate?
Dob - svi muškarci imaju rizik od karcinoma prostate, ali rizik raste u starijoj dobi. Karcinom prostate rijetko se nalazi kod muškaraca mlađih od 50 godina.
Porodična istorija - muškarci koji imaju bliskog srodnika (otac ili brat) s karcinomom prostate imaju veliku vjerojatnoću za nastanak karcinoma prostate. Muškarci čiji ženski srodnici imaju karcinom dojki podtipa sa BRCA genom imaju također veliku vjerojatnoću obolijevanja od karcinoma prostate.
Ishrana-dijeta - bogata životinjskim mastima ili siromašna povrćem povećava rizik od nastanka karcinoma prostate.
23% Stečenog života izgubljeno
je zbog narušenog kvaliteta
života muškaraca
Koji su simptomi karcinoma prostate?
Većina rano otkrivenih karcinoma prostate otkrivena je PSA testom ili digitorektalnim pregledom prije nastanka simptoma. Međutim, uznapredovali karcinom prostate može prouzrokovati različite simptome koji uključuju:
- teškoće pri mokrenju,
- učestalije mokrenje nego obično,
- osjećaj nepotpunog pražnjenja mokraćnoga mjehura nakon uriniranja,
- bol prilikom mokrenja ili ejakuliranja,
- krv u urinu ili sjemenoj tekućini,
- impotencija,
- bol u kostima.
Svi ovi simptomi mogu nastati i iz drugih razloga, a ne samo zbog karcinoma prostate. Ako kojim slučajem osjećate ove simptome, ne znači nužno da imate karcinom prostate.
Što čini testiranje s ciljem dokazivanja obolijevanja od karcinoma prostate?
Lična i porodična istorija
Ljekar će vam postaviti pitanja u vezi vaše medicinske istorije želeći saznati imate li bliske srodnike kojima je dijagnosticiran karcinom prostate.
Postaviti će vam pitanja u vezi sa simptoma koji bi ukazivali na bolest prostate (uključujući i karcinom prostate). Buđenje tokom noći radi mokrenja, učestalost mokrenja, ili teškoća prilikom početka mokrenja te nemogućnost zaustavljanja mlaza mokrenja ukazuju da je vaša prostata uvećana.
Ovi simptomi ne podižu rizik za karcinom prostate.
Digitorektalni pregled
Ljekar će pregledati vašu prostatu s ciljem otkrivanja promjena na prostati kao što je uvećanje ili čvorovi na prostati.
Većina muškaraca navodi da je digitorektalni pregled neugodan, ali procedura ne traje dugo i nije bolna.
Antigen specifičan za prostatu (PSA)
Prostata proizvodi supstancu nazvanu antigen specifičan za prostatu (PSA).
PSA test je uzorak iz krvi koji mjeri nivo PSA. Testiranjem krvi ljekar
određuje proizvodi li prostata veliku količinu PSA. Nivo PSA raste sa
dobi. Veće prostate imaju veći PSA.
Ukoliko je vrijednost PSA iznad prosjeka za dob ili ukoliko je porast
vrijednosti PSA značajno porasla tokom nekoliko testiranja, ljekar će
preporučiti biopsiju prostate.
Test PSA je specifičan za prostatu ali ne za karcinom prostate.
Odluka primjene PSA za rano otkrivanje karcinoma prostate trebala bi biti bazirana na individualnoj nivou.
Skrining prostate smanjuje
smrtnost muškaraca za 35%
Za i Protiv
PSA testiranja
ZA PSA Testiranje
- Rano PSA testiranje može otkriti karcinom prostate ranije nego drugi testovi.
- Rana detekcija karcinoma prostate pruža mogućnost izlječenja karcinoma prostate hirurškim putem ili radioterapijom.
- Uredan nalaz PSA vrijednosti omogućava mirnu savjest pacijenta
- PSA testiranje, a samim tim i postavljanje dijagnoze, te tretman karcinoma prostate, mogu smanjiti rizik od umiranja zbog karcinoma prostate.
PROTIV PSA Testiranja
- Visoka vrijednost PSA može prouzrokovati uznemirenost i zabrinutost pacijenata koji se ne smiruju ni nakon nalaza negativne biopsije
- Rezultat PSA testiranja može biti visok kod muškaraca koji nemaju karcinom prostate (lažno pozitivan test).
- Rezultat PSA testiranja može biti normalan ili nizak kod muškaraca koji imaju karcinom prostate (lažno negativan test).
- Ukoliko se otkrije karcinom prostate hirurški tretman ili radioterapija mogu imati neželjene efekte koji uključuju gubitak seksualne funkcije i teškoće kontrole mokrenja (inkontinencija).
Osim pojave visoke vrijednosti PSA kod karcinoma prostate visoka vrijednost PSA se često nalazi kod benignoga uvećanja prostate (BPH), infekcije prostate (prostatitis), traume (vožnja biciklom, digitorektalni pregled, cistoskopija), seksualna aktivnost.
Prvi korak u razmatranju visoke vrijednost PSA je ponavljanje testa. U pojedinim slučajevima možete biti liječeni zbog infekcije prostate prije ponavljanja testa.
Čak, iako ne budete liječeni zbog infekcije, trebate izbjegavati izlučivanje sjemene tekućine ili vožnju biciklom 48 sati prije početka ponovnoga testiranja.
Trenutna PSA testiranja nisu visoko tačna i specifična. Pojedini muškarci imaju karcinom prostate iako je nalaz PSA normalan dok drugi pacijenti sa visokim nalazom PSA nemaju karcinom prostate.
Starosna dob i faktori rizika mogu pomoći ljekaru u donošenju odluke o podvrgavanju PSA testiranju.
Ukoliko se odlučite da ne želite PSA testiranje pri prvome kontaktu s ljekarom, razmotrite naknadnu posjetu ljekaru radi odluke o testiranju tokom sljedeće godine ili kad osjetite zabrinjavajuće simptome.
Svaki čovjek spašen od smrti zbog
raka prostate ima prosječno
produženje života od 8 godina
Biopsija
Da bi se potvrdio ili isključio karcinom prostate ljekar će preporučiti biopsiju, tokom koje se mali uzorci tkiva prostate uzimaju putem biopsijske igle i mikroskopski ispituju. Patolog pomoću mikroskopa pregleda uzorak tkiva prostate dobiven biopsijom dajući mišljenje o nalazu biopsije (patohistološki nalaz).
Biosija pod kontrolom transrektalne ultrasonografije (TRUS) izvodi se pomoću tanke cilindrične sonde koja emitira ultrazvučne valove ka tkivu prostate. Uvodi se u rektum omogućavajući ljekaru da pregleda tkivo prostate odabirući mjesto uzimanja uzorka tkiva prostate. Procedura se izvodi ambulantno u lokalnoj anesteziji.
Nažalost, transrektalna ultrasonografija nije savršen alat jer iako se dosta uzoraka koji se uzmu sa mjesta i zona u kojima se ne nalazi karcinom. Ukoliko se ovo dogodi a nivo PSA je i dalje visok, može biti potrebno ponoviti biopsiju prostate.
Da li je potrebna specijalna priprema za biopsiju prostate?
Pacijenti koji koriste u terapiji antikoagulante (kao što su aspirin, varfarin, clopidogrel) trebaju obustaviti njihovu primjenu sedam dana prije biopsije.
Medicinsko osoblje treba obavijestiti ukoliko imate hronične bolesti ili ako imate alergiju na bilo koji lijek posebno na antibiotike.
Rizici biopsije prostate
Biopsija prostate vrlo je sigurna procedura i ozbiljne komplikacije su vrlo rijetke (<1%). Uobičajene komplikacije su anesteziološke, komplikacije s krvarenjem i infekcija.
Manja krvarenja u urinu, stolici, i/ili sjemenoj tekućini očekuju se do 20 dana nakon biopsije, ne zahtijevajući dodatnu terapiju jer spontano prestaju. Veća krvarenja su rijetka. Ukoliko nastupi veće krvarenje može biti potrebna intervencija (kauterizacija putem rektosigmoidoskopije). Infekcije su rijetke i obično nastaju nekoliko dana nakon biopsije.
Znači, infekcije uključuju bol u donjem abdomenu, groznicu i osjećaj hladnoće. Da bi se prevenirala infekcija veoma je važna primjena antibiotika.
Njega nakon biopsije prostate
- Nakon biopsije prostate, mirujte do sat vremena u bolnici.
- Pijte dosta tečnosti tokom nekoliko dana
- Ne upravljajte motornim vozilima uz izbjegavanje javnoga prijevoza putujući duže ka kući nakon ove procedure.
- Ne zaboravite uzeti propisane antibiotike.
- Ne radite na dan biopsije izbjegavajući fizičku ili seksualnu aktivnost do 5 dana nakon biopsije prostate.
- Ne postoje zabrane u konzumiranju hrane ili održavanju lične higijene.
U svakom slučaju alkohol treba izbjegavati tokom korištenja antibiotika.
Nije neubičajeno da ćete osjetiti bol koja zahtijeva tretman. Ukoliko bol nastupi preporučena je upotreba analgetika.
Ukoliko nastupe bilo koje komplikacije, posebno veća krvarenja u stolici ili urinu, ili znakovi infekcije potražite pomoć ljekara, zatražite brzu njegu u bolnici ili kontakirajte ljekara koji je obavio biopsiju prostate.
Dodatna testiranja
Ponekad s ciljem određivanja tačnog stadija bolesti karcinoma
prostate potrebna su dodatna testiranja:
- snimanje koštanoga skeleta (scintigrafija kostiju),
- kompjuterizirana tomografija (CT) ili
- magnetska rezonanca (MRI).
Smanjena kvaliteta života
je posljedica dugotrajnih
nuspojava prilikom liječenja
raka prostate
Liječenje karcinoma
prostate
Osim stadija bolesti, na odabir metode liječenja utiču i drugi faktori kao što su opšte stanje pacijenta, prisustvo drugih bolesti ( npr. bolesti srca ), dob pacijenta, kao i pacijentove želje (motiviranost za neku od mogućih metoda liječenja).
Saznaj više